Kristina se već nekoliko godina bori s anoreksijom, a proces mršavljenja počeo je nesvjesno.

Uprkos tome što živi u ruskom gradu Barnaulu skoro 15 godina, Kristina Korjagina nastoji da izbegne skretanje pažnje na sebe zbog stalnih pogleda koje prima od prolaznika. Njen mršavi izgled rezultat je dugogodišnje borbe s anoreksijom, stanjem na koje su se stanovnici grada navikli.

Prema psiholozima, anoreksija je bolest koja ima tendenciju da pogađa studente sa visokim uspehom. Kristinine borbe s anoreksijom počele su nakon završene osnovne škole, a njeno stanje je obilježilo uporno odbijanje da jede, što je na kraju dovelo do značajnog pada njenog ukupnog fizičkog zdravlja. Dugi niz godina nosila je teret alarmantno niske tjelesne težine, a da toga nije ni svjesna.

Pritisak ispita i testova za školu uzeo je danak na njene živce, uzrokujući njenu veliku nevolju. Njeno stalno učenje često je dovelo do toga da je zaboravila da jede. Dok su ispiti postajali sve rjeđi, ideja o opuštanju se činila nedostižnom. Na kraju je upisala fakultet, da bi se našla u novom periodu krize.

Kristina je bila istaknuti član svoje generacije, diplomirala je kao najbolja u svojoj klasi. Međutim, njena akademska dostignuća imala su veliku cenu. Tokom njenog intenzivnog fokusiranja na studije, anoreksija je počela da je obuzima u tišini. Stanje je trajalo sve dok nije bila potpuno iscrpljena, nesposobna ni da razmišlja o bilo kakvoj fizičkoj aktivnosti, dugo nakon što je završila školovanje.

Kristinine prehrambene navike bile su daleko od zdravih, sastojale su se samo od sokova, čaja i vode tokom dana, uz oskudnu porciju jabuke ili banane uveče. Uprkos tome, Kristina je radoznalo počela da brzo gubi kilograme nakon što je konzumirala tako naizgled obilne večere.

Prisjećajući se tog iskustva, sjetila se da je jela samo uveče. Jedenje u drugo doba dana izazivalo joj je loše stanje, a preferirala je prazan želudac. Znala je da će, ako je neko natjera da jede, postati izuzetno ljuta.

U određenom trenutku njena težina je bila samo 17 kilograma.

Uprkos njenim naporima, pokušaji da dobije na težini su se pokazali uzaludni. Stvari su se pogoršale do te mere da tokom lekarskog pregleda lekari nisu mogli da lociraju njeno srce. U tom kritičnom trenutku primila je poražavajuću vijest da će, ako ustraje na ovome, posljedice biti fatalne. To je označilo početak njenog definitivnog izlaska iz ovog začaranog kruga, korištenjem svih raspoloživih sredstava, i uz ključnu pomoć psihologa.

Kristina nije željna da raspravlja o sebi, priznajući da još uvijek nema mnogo postignuća kojima bi se mogla pohvaliti. To je dovelo do minimiziranog prikaza njene uspješne borbe protiv anoreksije.

Kristina priznaje za Woman.ru da je još uvijek u procesu oporavka i da se još nije u potpunosti oporavila, uprkos suprotnim tvrdnjama medija. Priznaje da njeno tijelo nije pozitivno reagovalo na tretmane, te će stoga proces oporavka zahtijevati dosta vremena.

Zvuk njenog glasa je odraz duboke tuge, jer se čini da svaka riječ teško pada. Dva su osnovna razloga zašto je razgovor o svojoj nesreći za njega izazov: prvo, nedostaje mu potrebna fizička izdržljivost, a drugo, to je tema koju je teško otvoriti.

Tokom 2016. godine njena težina je dostigla alarmantno nisku od samo 24 kilograma. Zatim je još više pao na oko 17 kg, težinu koja se smatra kritičnim minimumom. Da bi njeno tijelo pravilno funkcioniralo i postiglo pravi oporavak, mora dostići težinu od najmanje 45 kg. Međutim, ona tek treba da postigne ovaj nivo težine.

Neuspjeh koji se dogodio bio je ogroman i rezultirao je trajnim invaliditetom koji me svrstava u kategoriju 1. Moja mobilnost je ograničena i sada ovisim o invalidskim kolicima za kretanje. Zbog toga mi je bilo teško da služim kao uzor drugima, ili da pružim podršku djevojkama koje se nađu u sličnoj situaciji. Nemam nijedan primjer za slijediti. Trenutno se još uvijek borim s izazovom povratka kilograma. Kao što sam ranije spomenuo, moje tijelo ima sklonost odbijanju hrane, što se protivi mojim željama, i to je prepreka koju još uvijek pokušavam da savladam.

Uprkos izazovima sa kojima se suočava, Kristina ostaje odlučna i odlučna. Iako je podvrgnuta raznim tretmanima, ona istrajava i naporno radi na sebi. Osim toga, ona je strastveni čitalac i stalno nastoji proširiti svoje znanje i razumijevanje svijeta oko sebe.

Kristina u određenom trenutku nije mogla da se zaposli zbog izrazito male težine, što je izazvalo zabrinutost potencijalnih poslodavaca za njeno zdravlje. Međutim, njene okolnosti su se od tada promenile. Pronašla je posao koji joj omogućava da radi na daljinu od kuće, a mnogi problemi se sada mogu efikasno riješiti putem daljinske komunikacije.

Kao pomoćni pravnik i arbitražni administrator, radim na daljinu iz udobnosti vlastitog doma. Prvenstveno radim na slučajevima stečaja. U slobodno vrijeme provodim vrijeme oporavljajući se, upuštajući se u studij psihologije, čitajući i crtajući. Doduše, oporavak je još uvijek proces, a svaki zadatak predstavlja svoje jedinstvene izazove. Trenutno nema ništa posebno vrijednog za podjelu“, zaključuje ona.

Iako se Kristina često navodi kao primjer osobe koja je preživjela anoreksiju, ona na sebe ne gleda na taj način. U njenoj perspektivi, njena borba s poremećajem još uvijek traje.

“Radije ne bih postao presedan. Nisam osoba od javnog interesa. Mogućnost da govorim ili učestvujem na snimanju me ne privlači, niti mi je to potrebno. To bi samo dodatno opteretilo. Već sam prošao kroz svako suđenje koje se može zamisliti. To je teška situacija”, otkriva ona.

Kristina se suočava s teškim i dugim procesom oporavka. Osim oporavka izgubljene težine, mora raditi i na obnavljanju “iscrpljenih” organa i zuba. Bolest je dovela do toga da njeno koštano tkivo postane izuzetno lomljivo.

Možemo se samo nadati da će Kristina izaći kao pobjednik u svojoj teškoj borbi protiv bolesti.

Oglasi - Advertisement