Trebalo mi je pet godina da završim sve neophodne procedure kako bih uz pomoć surogat majke dobila dijete. Da pokrijem pozamašne troškove od 180.000 dolara, morao sam raditi dva posla. Da bih usadio snažan osećaj identiteta i pripadnosti, sa svojim detetom komuniciram isključivo na srpskom jeziku, obezbeđujući da ono nauči naš jezik i razume svoje nasleđe. Međutim, i pored ovih napora, moje dete ne može da dobije srpsko državljanstvo niti da bude zvanično upisano u naše matične knjige rođenih zbog toga što je rođeno surogat majčinstvom, što znači da mu se smatra da nema biološku majku. Ove okolnosti je u razgovoru za Kurir ispričao i dr Miloš Starović, psihijatar poreklom iz Beograda koji trenutno boravi u SAD.

U aprilu ove godine Miloš je ostvario svoju krajnju želju da prihvati očinstvo. Međutim, put ka ispunjenju bio je naporan i daleko od jednostavnog.

Dr Starović, koja je na put surogat majčinstva krenula 2018. godine, tvrdi da je detaljno proučila svaku knjigu na tu temu u poslednje dve decenije. Proces je započeo odabirom odgovarajućeg donora jajne ćelije, nakon čega su uslijedile faze doniranja i oplodnje. Genetsko testiranje i naknadno zamrzavanje embriona takođe su bili sastavni koraci u proceduri, objasnio je dr Starović.

Slijedila je druga faza puta ka roditeljstvu – posjet agenciji kako bi se istražila opcija surogat majke.

Dr Starović objašnjava da proces počinje pronalaženjem odgovarajućeg surogata i uspostavljanjem veze sa njom. Ova početna faza obično traje oko godinu dana. Nakon toga, fokus se prebacuje na pokušaj začeća. Neki pojedinci provode godine u ovoj fazi, ali ja sam, na sreću, imao sreću da iz prvog pokušaja postignem uspeh, kaže dr Starović.

Dr Starović, koja je na put surogat majčinstva krenula 2018. godine, sa ponosom izjavljuje da je iscrpno proučila svaku dostupnu knjigu na ovu temu u protekle dve decenije. Pedantan proces započeo je odabirom odgovarajućeg donora jajne ćelije, nakon čega su uslijedile faze doniranja i oplodnje. Nakon toga su obavljeni genetski testovi, a dobijeni embriji su pažljivo konzervirani zamrzavanjem.

Slijedila je druga faza puta ka roditeljstvu – posjet agenciji kako bi se istražila opcija surogat majke.

Dr Starović objašnjava da je početni korak u procesu pronalaženje odgovarajućeg surogata i uspostavljanje veze sa njom. Ova faza obično traje oko godinu dana, ako neko ima sreće. Nakon toga, fokus se pomjera ka pokušaju postizanja trudnoće. Nije retkost da pojedinci u ovaj poduhvat ulažu nekoliko godina, iako dr Starović izražava zahvalnost što je uspeo iz prvog pokušaja.

U državi Washington, ne brkati s glavnim gradom Washingtonom, dogodila se uspješna trudnoća. Međutim, žena koja je rodila nije bila biološka majka, već gestacijski surogat. Trudnoća je omogućena transplantacijom embrija koji je sadržavao jajne ćelije druge žene.

Imala sam privilegiju da budem prisutna pored njenog muža dok se porađala. Čim je beba ušla na svijet, držala sam ih u naručju dok su oboje otišli u sobu za oporavak. Zaista je izvanredno da je čak odvojila vrijeme da ispumpa svoje mlijeko tri mjeseca i pošalje mi ga zamrznutog, sve od Pacifika do Atlantika, uz dostavu preko noći. Glas ponosnog oca drhti od emocija dok suze naviru u pozadini.

Kako bi umirio svoje sedmomjesečno dijete, juri da ga vrati, a mi nastavljamo našu diskusiju koristeći sistem zvučnika.

Nakon smrti mojih roditelja, živim usamljeničkim životom ovdje u Americi bez ikakve druge porodice. Uprkos iznenadnim komplikacijama koje su se pojavile, zadovoljan sam i napredujem. Kao vlasnik vlastitog posla, omogućio sam sebi luksuz da imam dovoljno slobodnog vremena. U julu sam donela odluku da se sa tromesečnim detetom preselim u Beograd kako bih nasledniku obezbedila srpsko državljanstvo, otkriva dr Starović.

ODELJENJE DRŽAVNE UPRAVE

Mi smo pokrenuli izmjene i dopune Porodičnog zakona.

Prema podacima Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, resora zaduženog za matične knjige, surogat majčinstvo nije priznato Porodičnim zakonom. To znači da važeći propis, koji uređuje pravni status djeteta, ne poznaje situacije u kojima je nepoznat identitet majke djeteta, ali je očinstvo poznato i upisano. Međutim, ministarstvo je preduzelo korake za pokretanje izmjena postojećeg zakona.

Važno je istaći da je Ustav Republike Srbije prepoznao značaj priznavanja i zaštite prava dece kao posebne kategorije ljudskih prava. Odgovornost svakog pojedinca je da daje prioritet najboljim interesima djeteta u svim stvarima koje se na njega odnose. Opštinske i gradske uprave, kojima je povjereno vođenje matičnih knjiga, moraju se pridržavati propisa iz različitih domena, pri čemu treba voditi računa o principu najboljeg interesa djeteta. Ovo gledište podržava i dotično ministarstvo. U svetlu zastupljenosti surogat majčinstva u inostranstvu i potencijalne registracije i sticanja državljanstva za decu državljana Srbije rođene od surogat majki u inostranstvu, MDULS se obratio Ministarstvu za brigu o porodici i demografiji da predloži izmene i dopune Porodičnog zakona. Stav ministarstva je da deca državljana Srbije rođena u inostranstvu treba da budu upisana u matičnu knjigu rođenih na osnovu izvoda iz matične knjige stranog organa. Državljanstvo roditelja u trenutku rođenja djeteta, utvrđeno propisima o državljanstvu, je preduslov za upis u matičnu knjigu rođenih. Proces registracije obuhvata podatke o državljanstvu i rođenju. Važeći Porodični zakon ne uključuje odredbe o surogat majčinstvu. Prema Porodičnom zakonu, majka djeteta je žena koja je dijete fizički rodila i ne postoji pravni osnov da se za majku djeteta prizna bilo koje drugo lice osim rodilje.

Iako oboje imamo američko državljanstvo, za mene je od velikog značaja da i moj sin dobije srpsko državljanstvo. Vjerujem da je za njega ključno da ima osjećaj identiteta i mjesto koje može nazvati svojim. Po uputstvima navedenim na sajtu MUP-a, prikupio sam neophodnu dokumentaciju: izvod iz matične knjige rođenih mog deteta iz države Vašington, sa međunarodnim apostilom, preveden na srpski jezik i overen kod sudskog tumača. Uz to sam ponio i vlastito uvjerenje o državljanstvu. Sa ovim dokumentima u rukama otišao sam do matične službe opštine Savski venac u Beogradu. Na moje zaprepaštenje, otkrio sam da nisam u mogućnosti da upišem sina u matičnu knjigu rođenih.

Iako je jedini roditelj naveden u dokumentima SAD-a, zakonski je bilo potrebno uključiti ime majke da bi se dijete upisalo u matične knjige. U Srbiji se, međutim, dete može prijaviti bez očevog imena, ali ne i bez imena majke. Dijete je pravno i biološki moje, jer je začeto surogat procesom. Drugi roditelj nije uključen, posebno zato što je proces doniranja jajnih ćelija anoniman, a identitet biološke majke zaštićen je zakonom. Surogat majka je jednostavno objavila trudnoću.

Čak i suočena sa nedaćama, surogat majka, koja sa njom održava prijateljski odnos, velikodušno se dobrovoljno prijavila da zvanično postane zakonska majka djeteta.

Iako cijenim njenu ljubaznost, postoji nekoliko komplikacija koje nastaju ako prihvatim njenu ponudu. Na primjer, ako bismo išli na put, trebao bih njen pristanak da naše dijete otputuje u inostranstvo, a možda će se pojaviti i drugi nepredviđeni izazovi. Osim toga, postoji pitanje nasljeđivanja koje treba riješiti u budućnosti. Starović ističe važnost ovih zabrinutosti.

Za mene je od velike važnosti da moj sin održava vezu sa svojom zemljom porijekla. Međutim, čak i da odlučim da se vratim u Srbiju u bliskoj budućnosti, moje dete bi se smatralo strancem. To znači da bi nakon šest meseci od dana ulaska u Srbiju morao da napusti zemlju. Poznata su mi još dvije osobe u sličnoj situaciji i čvrsto vjerujem da ih ima mnogo više koji se suočavaju s ovim problemom. Imperativ je da pronađemo zakonsko rješenje za ovaj problem. Zašto naša država ne bi dočekala našu djecu, bez obzira kako su došla na svijet?

Oglasi - Advertisement