Već tri desetljeća Merima i Dušan su zajedno. Iako imaju različite vjere i nacionalnosti, njihova ljubav i složnost su nevjerojatni, posebno od trenutka kada su se vjenčali u Beogradu za vrijeme rata u Bosni. To je bila 1992. godina, kada je jedini faktor koji je odlučivao o životu ili smrti ljudi u Bosni bio njihov krst ili namaz, njihovo srpstvo ili muslimanstvo.

Merima Buzimkić, porijeklom iz Bosanskog Grahova, je 1992. godine vojnim avionom prešla izvanredno putovanje od kninskog ratišta do Beograda, vođena svojom odlučnošću da locira svoju tetku koja živi u Batajnici.

-U Beogradu sam imala zadovoljstvo da upoznam svog sadašnjeg supruga Dušana 22. oktobra 1992. Naša veza je rasla tokom mesec dana, a on me je na njegovoj zabavi iznenadio predlogom. Prilika je bila posebno posebna jer sam bila tamo da pomognem njegovoj majci, što je učinilo to zaista nezaboravnim trenutkom za nas oboje

U vrijeme kada je sukob u Bosni bio na vrhuncu, Merima je donijela odluku da se pridruži Dušanu i postane njegova supruga, nesvjesna sudbine svojih roditelja i neizvjesnosti oko njihove sudbine.

– Godinu dana smo živeli u nevenčanom stanju, posvećujući vreme i napore zapošljavanju kako bismo akumulirali sredstva za naše predstojeće venčanje. U kratkom periodu nakon naše zajednice, blagosloveni smo dolaskom dvoje djece – kako ona naglašava.

U početku je postojao otpor nekih pojedinaca, prema njegovim riječima, kada je u pitanju ideja da se muslimanka i pravoslavac vežu u ratu. Međutim, njihova nepokolebljiva posvećenost i odlučnost da se udruže u braku su prevladali. Ovog oktobra Marija i Dule će obeležiti tri decenije bračnog blaženstva.

Nakon što sam otkrila da su moji roditelji još živi, ​​prošlo je nekoliko godina prije nego što sam odlučila da im se obratim putem pisma. U ovoj prepisci prenela sam vest o braku sa Dušanom Pavlovićem u Beogradu, kao i radosnu činjenicu da sada imamo dvoje prelepe dece. Uprkos potencijalu njihovog besa, ostala sam nepokolebljiva u svojoj odluci, znajući da sam već uspostavila sopstveni život i stvorila svoju porodicu punu ljubavi.

U početku je Merimin otac Osman gajio neku ogorčenost prema njenom braku sa Srbinom. Ipak, njihova percepcija se brzo promenila nakon susreta sa Dušanom.

Merima otkriva da su njeni voljeni, nakon što su otkrili da je preživjela, doživjeli nevjerovatan osjećaj radosti, jer su se bojali da su je izgubili. U početku je njen otac pokazivao blagu dozu ljutnje, ali kako se kaže, čovjek “ne jede svoje meso”. Nakon tragičnog gubitka brata tokom rata u Bosni, Merima i njene dvije sestre ostale su žive. Dušan je  zauzeo posebno mesto u srcima njihovih roditelja, jer su ga često nazivali svojim najomiljenijim zetom.

Oglasi - Advertisement