Josip Broz, poznat i kao Tito, održavao je solidno zdravstveno stanje čak i u svojim devedesetima, iako se suočavao s dijabetesom. Javnost je bila informirana o ovom činjeničnom stanju, unatoč njegovoj potrebi za inzulinom kako bi održavao kontrolu nad svojim zdravljem. Tokom 1970-ih, Tita su neprestano pratili posvećeni tim od šest liječnika koji su mu bili stalno na raspolaganju.

 

 

Dana 25. decembra 1979., dr. Milomir Stanković izvršio je pregled Tita te identificirao zabrinjavajuće simptome na njegovoj lijevoj nozi, uključujući bljedilo, hladnoću i modrice. Dodatnim ispitivanjem otkriveno je da je femoralna arterija, koja je opskrbljivala krvlju njegovu nogu, bila začepljena. Iako je Tito prvotno odbijao konzilijarni pregled, na kraju je pristao zbog intenzivne nelagode koju je osjećao. Uprkos Titinom odbijanju kirurškog zahvata, odlučeno je da se primijene lijekovi kao sredstvo liječenja. Tito je doživio povećanje učestalosti bolova u nogama, što je rezultiralo nespavanjem noću. Uprkos nedovoljnoj učinkovitosti tretmana, Tito je čvrsto vjerovao da mu je operacija jedina opcija, iako se snažno protivio amputaciji noge. Operacija je obavljena u Kliničkom centru u Ljubljani, ali nažalost, premosnica koja mu je kirurški ugrađena u nogu začepila se, izazivajući progresivno propadanje tkiva lijeve noge. Nakon operacije, Titovo zdravstveno stanje se pogoršalo. Počela mu je naglo rasti tjelesna temperatura, a tekućina se nakupljala u plućima. Uprkos tomu, nakon osam dana došlo je do pozitivnog preokreta u njegovom stanju, što je potaknulo medicinske stručnjake da prepoznaju hitnu potrebu za amputacijom njegove noge.

 

 

Tokom razgovora s medicinskim stručnjacima, Tito je iskreno priznao da je bio svjestan neuspjeha prvotnog kirurškog zahvata, što ga je nagnalo na odluku da se podvrgne amputaciji. Dana 21. januara izvedena je naknadna operacija koja je rezultirala amputacijom lijeve noge visoko iznad koljena. Brzi oporavak slijedio je nakon operacije, te je Tito prebačen u bolnicu na daljnju njegu, uz korištenje motoriziranih invalidskih kolica i proteze dobivenih iz Njemačke. Međutim, zdravstveno stanje Tita pogoršavalo se, prvo s komplikacijama u radu bubrega, a zatim i s napadom upale pluća.Uprkos redovitoj dijalizi, nema poboljšanja u Titovom zdravstvenom stanju. Početkom februara doživio je izljev krvi u mozak, zbog kojeg je 13. februara pao u komu. Točno u 15:05 sati, 4. maja 1980., Titove tjelesne funkcije postupno su prestale, dovodeći do njegove smrti. Obdukcija je odmah obavljena nakon njegove smrti, a dr. Lalević, svjedok tog važnog događaja, slikovito je opisao završetak te ključne epohe jugoslavenske povijesti, koja je trajala šest sati.Nakon obdukcije, tim je hitno krenuo prema Brdu kod Kranja, gdje su se osvježili i pokupili svoje stvari prije nego što su krenuli prema Ljubljani. Po dolasku, čekao ih je “plavi vlak”. Šuškalo se da je Titovo tijelo prvotno smješteno u lijes prije nego što je prebačeno u iznimno težak hrastov sanduk. Nakon transporta lijesa, započela je sahrana u Beogradu.Nakon 33 godine, sigurni spremnik Josipa Broza Tita ostao je čvrsto zatvoren. Otkrivanjem je utvrđeno da je sadržavao ukupno 29.366 kilograma zlata u obliku poluga i praha. Osim toga, pronađena je zbirka od 1271 numizmatičkog novca, te 2663 zlatnika i dukata, uz iznos od 26.219 američkih dolara. Među imovinom nalazilo se 149 komada nakita, svi pripadajući obitelji Karađorđević. Nadalje, otkrivene su novčanice u vrijednosti od 36.000 njemačkih maraka, kao i dragocjeni safir najdublje plave boje koji je nekada bio u vlasništvu Romanovih. Izvješća također spominju postojanje kolekcije od 83 različita predmeta, uključujući manšete, kutije cigareta, medaljone, privjeske i značke, zajedno s 18 kompleta srebrnine.

 

Oglasi - Advertisement